ponedjeljak, 18.10.2010.
EX - yu navijači
# Neko će možda reći ua jugonostalgičari, ali voleli bi da vidimo samo jednog navijača koji je proživeo SFRJ fudbalsku ligu, a da mu suze ne krenu na oči. Bila su to vremena kada je jugoslovenski fudbal bio cenjen u svetu. Jaču ligu od te naše imali su Englezi, Italijani, Španci i Nemci i to je to. Kakvi crni Francuzi, Holanđani, Turci, Grci... Panatinaikos je na Marakani primao tri komada, Galatasaraj koji više, a da ne govorimo o Rozenborgu, Celticu, Queens Park Rangersu... U svakom kolu od devet utakmica na bar pet stadiona je bilo preko petnaest hiljada navijača. Skupljale su se sličice fudbalera i timova, i najnormalnije je bilo da se napamet zna sastav Čelika, Rijeke, Slobode... Živelo se od vikenda do vikenda, žurilo se kući na sportske preglede ili ponedeljkom u sedam na "Indirekt", kupovali su se Tempo, SN Revija, kasnije i Sprint. Sedamdesete godine su donele prve masovne odlaske navijača na gostovanja. Tada su u modi bile zastave na drvenim motkama koje su zabranjene tek desetak godina kasnije kada su te motke više služile u premlaćivanju protivničkih navijača nego stvarnoj nameni. U Splitu je uvek bilo užareno, pogotovo u vreme dok je Hajduk igrao na starom stadionu kraj plinare. Poznati po svom vrelom temperamentu, 'ajdukovci su često palili pirotehniku (koja im je uvek bila na dohvat ruke) i stvarali paklenu atmosferu. U Vinkovcima su na protivničke navijače žene bacale saksije sa terasa, a veoma nezgodno je bilo ići i u Rijeku, Zenicu, Prištinu... Sećamo se i invazije navijača sarajevskog Želje na teren stadiona JNA nakon pobede nad crno belima 1972. godine kada su osvojili i jedinu titulu prvaka, kao i veliko slavlje Partizanovaca na terenu u Ljubljani četiri godine kasnije. Potom dolaze osamdesete godine i pravi navijački bum. Sve više mladih ljudi je putovalo širom zemlje i pratilo svoje klubove. Srpski navijači, a tu pre svih mislimo na Zvezdine i Partizanove najviše su se radovali odlascima u Zagreb. To je uvek bilo atraktivno gostovanje koje je važilo za veoma nezgodno, ali sa kojeg se u Beograd uglavnom vraćalo sa oreolom pobednika. Navijači Partizana, koji su se već uveliko zvali Grobari, napravili su lom na železničkoj stanici u Šidu 1984. godine kada su se sukobili sa policijom. Dogodila se potom tragedija na Hejselu, koja je mnogo uticala na dalja dešavanja na navijačkoj sceni ne samo kod nas. Englezi su bili uzor svima. Englezi, pa potom Italijani. Grobari uveliko skandiraju You'll Never Walk Alone, a na svim stadionima vrhunac navijanja nastaje uz pesmu "Here We Go", s' tim što je ona kod nas postala "evri go". Nastaju prve organizovane navijačke grupe, uglavnom stranih naziva i pojavljuju se prve zastave i transparenti: Ultras, Commando, Red Devils, Bad Blue Boys, Front, Armada i mnoge druge. Splitska Torcida je pod tim imenom postojala već punih dvadeset godina (čak se pominje i 1950. kao godina osnivanja), ali se i kod njih pravo, organizovano navijanje počelo dešavati tek tokom osamdesetih.
# Grobari, navijači Partizana, ime su dobili od svojih komšija, navijača večitog rivala Crvene Zvezde, koji su ih zbog crne boje na dresu tim imenom prozvali početkom sedamdesetih. Ovi su naravno to ime prihvatili, i od tada ponosno pevaju "mi smo Grobari najjači smo, najjači!" Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina bili su bez premca na ovim prostorima. Dugo vremena su se okupljali na terazijskoj česmi. Jednom prilikom pred utakmicu protiv Hajduka u Splitu, grupa Grobara je iz Beograda ponela registarske tablice i šrafcigere. Veče pre utakmice zamenili su nekoliko tablica, da bi sutradan navijači Hajduka izlupali ta kola, a neka prevrnuli u more... Pamti se i premlaćivanje Hajdukovaca početkom osamdesetih, koji su se jednom prilikom drznuli da u Beograd dođu autobusom na kojem je pisalo Naš Dragi Hajduk (početna slova dovoljno govore), potom divljanje u Vinkovcima i gerilski rat u maksimirskom parku 1983, zatim izazivanje požara i opšteg haosa na utakmici protiv Rome 1988, pa spektakularno navijanje na finalu kupa protiv Veleža 1989. kao i lomljenje reklama i tuča sa policijom na stadionu u Zagrebu godinu dana pre one čuvene neodigrane utakmice između Zvezde i Dinama. Grobari su na utakmici protiv Intera 1990. godine prvi upalili baklje u krug oko terena, na sve četiri tribine, a gostovanje u Milanu bilo je jedno od brojnijih i boljih.
# Delije zvanično nastaju na Božić 1989. godine kada su se ujedinile grupe sa severa Marakane predvođene Ultrasima, Red Devilsima i Zulu Warriorsima. Uvek su bili najbrojnija navijačka grupa u ovom delu Evrope. Bez problema su izlazili na kraj sa gotovo svim navijačima sa kojima su se sretali na gostovanjima. Krajem osamdesetih su bili u najvećoj ekspanziji, koja je kulminirala uspehom kluba u kupu evropskih šampiona 1991. Rado se sećaju prebijanja drezdenskih neonacista, kao i gostovanja u Kelnu, Glazgovu, Milanu, Cirihu... U Bariju ih je bilo više desetina hiljada. Osječanima su tih godina pokupili sve važnije transparente, Dinamovcima 1987. veliku šetalicu koju su naredne godine kao trofej raširili na večitom derbiju... Veče pred utakmicu protiv Milana u Beogradu 1988, milicija je provalila u stan jednog od vođa navijača i zaplenila veliku količinu pirotehnike... Ipak jednog gostovanja se uvek rado sećaju, u Viljnusu krajem osamdesetih. Sedmodnevno putovanje do SSSR-a i nazad prevalili su autobusima. Kada su stigli do odredišta u gradu ništa nije radilo, a pošto se u vreme sloma komunizma u SSSR-u slabo šta moglo naći na rafovima u prodavnicama, izgladnele Delije bile su prinuđene da jedu samu vegetu. Jedan lokalni gospodin nudio im je ženu i ćerku na korišćenje u zamenu za flašu rakije. Na proputovanju kroz Poljsku stigli su da se potuku sa lokalnim mangupima u Krakovu, da bi za kraj, pred povratak u Jugoslaviju u centru Budimpešte zaustavili saobraćaj.
# Zagrebački Bad Blue Boys zvanično nastaju 1986. godine. Par momaka su pod svežim utiscima hit filma Bad Boys, nazivu samo dodali Blue i tako je nastala najžešća navijačka grupa navijača Dinama. Transparent BBB prvi put se pojavljuje na utakmici protiv Sarajeva. Redovno se odlazi na gostovanja gde je retko kada sve prošlo bez sukoba da li sa protivničkim navijačima ili milicijom (Novi Sad i Banja Luka). Jedno od najboljih izdanja Bad Blue Boys su imali u Bergamu kada su igrali u kupu Uefa protiv Atalante. Iako nisu naleteli na prvu ekipu protivničkih navijača BBB su se potrudili na njihova poseta Italiji ne prođe nezapaženo. Pred kraj osamdesetih aktivno su učestvovali u propagiranju HDZ-a koji im je čak napravio i veliku šetalicu "BBB za HDZ". Pre nastanka Bad Blue Boysa Dinamo je imao publiku a ne navijače. "Ko ne voli Dinamo sa Save, taj će kući razbijene glave!"
# Torcida je bila najbolja vanbeogradska navijačka grupa u SFRJ. Prve narandžaste dimne bombe i baklje još kao deca, videli smo u izveštajima sa utakmica iz Splita. Zbog bačenog suzavca na utakmici kupa Uefa protiv francuskog Olimpika polovinom osmadesetih Hajduk je dobio zabranu učešća u istom takmičenju. Protiv Partizana, u septembru 1990. pri vođstvu crno belih od 2-0 uleteli su na teren i prekinuli meč. Razjurili su igrače, skinuli jugoslovensku trobojku sa jarbola, zapalili je, a potom je ponovo podigli. To je bio definitivni kraj Jugoslavije. Torcidina pesma "ako ne postaneš novi prvak ti..." bila je jedna od najlepših navijačkih pesama u to vreme. "ko ne voli 'ajduka iz Splita dabogda mu ćaća poma'nita!"
# Susreti klubova velike četvorke uvek su bili pravi spektakli, bez obzira da li se igralo u Beogradu, Splitu ili Zagrebu. U drugoj polovini osamdesetih dueli srpskih i hrvatskih klubova dobili su još više na žestini zbog političke tenzije. Dok su Grobari pevali: "Partizan to je srpski tim, Slobodan Milošević ponosi se s' njim!", Delije su odgovarale sa "Delije, 'ajmo svi u glas, Slobodan Milošević navija za nas!" U to vreme u Hrvatskoj se uveliko klicalo i pevalo Stipetu Šuvaru, Franji Tuđmanu, HDZ-u... Neredi koji su se dogodili na Maksimiru maja 1990, a u kojima su glavni akteri bili Delije i Bad Blue Boysi, i danas se navode kao jedan od najbitnijih događaja koji su prouzrokovali raspad zemlje. Utakmice Zvezde i Partizana protiv Hajduka i Dinama bile su prepune pesama u kojima je malo šta imalo veze sa klupskom pripadnošću. Hrvati su skoro sve srpske klubove častili skandiranjem "cigani, cigani", dok su im ovi odgovarali psovkama u sličnom fazonu. Kada se u Beogradu otvorio McDonalds, na prvom sledećem gostovanju u Hrvatskoj ponosno se skandiralo: "mi imamo Mekdonalds, Mekdonalds, gde je vama?", a neretko je prozivana i popularna pevačica Tajči. "Večeras je naše veče, večeras se Sloba / Šuvar / Tuđman peče..." (u zavisnosti ko je peva) "Zora rudi dan se beli jebaćemo Zagreb celi ili jebo Zvezdu Zagreb celi..." (u zavisnosti ko je peva) "Mrzim Hajduk i Torcidu, mrzim tebe Marjane, sam sa sekirom u ruci poklaću sve Splićane!" "Marijana, slatka mala Marijana, tebe ću jebati ja, i Dinama!"
# Sarajevo je uz Beograd (neračunajući u par navrata Zagreb i Novi Sad) bio jedini grad koji je u staroj ligi imao gradski derbi. Za nastanak Hordi Zla vezana je jedna anegdota. Naime, navijači Sarajeva do tada poznati po imenu Pitari, na stadionu Koševo bili su smešteni na istočnoj tribini, sve dok na utakmici protiv Zvezde 1987. godine nisu ubacili poskoka u teren. Utakmica je prekinuta, a milicija ih je zbog bezbednosti svih aktera premestila na severnu tribinu, koja je mnogo udaljenija od terena nego istočna. Ubrzo zatim, na derbiju protiv Želje prvi put se pojavljuje zastava Horde Zla. U naredne dve, tri godine Horde Zla su bili pravi hit na navijačkoj sceni. U septembru 1990. u Beogradu su se potukli sa Grobarima, i tom priliko izboli dvojicu navijača Partizana. U sjajnom izdanju su se pretstavili kako u Zagrebu tako i u Novom Sadu, gde su se sukobili sa policijom kada su iziritirani skandiranjem domaćih navijača ("odavde do Irana biće groblje muslimana"), izašli sa tribine i pokušali da se domognu Red Firma. U dobrim odnosima bili sa navijačima banjalučkog Borca. Ženska frakcija se zvala Kraljice Zla! Kao i svi BiH navijači kleli se u Jugu do samog raspada i imali transparent "po nacionalsti Jugosloven". "Od Vardara pa do Triglava, nema jačih od nas Pitara..." "Horde Zla, Horde Zla, na motorima, obrezanih kurčeva prave ludila!"
# Manijaci, navijači Želje osnovani su u zimu 1987, ali su se prvi put zvanično pojavili u januaru sledeće godine. Ponose se razjurivanjem Hordi Zla ispred robne kuće Sarajka pred derbi 1990, potom paljenjem voza na putu za Beograd koji mesec kasnije, kao i tučom sa Delijama naredne godine ispred Holidej Ina iz koje su izašli kao pobednici. Krajem 1989. godine kao ogranak Manijaka osnovana je grupa Joint Union, koju su činili mahom Željovci odrasli na punku i hard coreu. Istakli se na svetskom prvenstvu u Italiji. Tokom rata poginuo im je vođa Džilda. Pre nego što je nastala grupa Manijaci, navijači Želje su u velikom broju (preko deset hiljada) došli u Beograd na finale kupa protiv Veleža. Jedan od njihovih navernijih navijača bio je izvesni Stole iz Bora poznat po zastavi Željo/Jugo – voli te Stole iz Bora (u zavisnosti da li je igrao Željo ili reprenzetacija) "Danas ćemo život dati, Željo mora zaigrati!" "Sve što želim u ovom trenutku, igraj Željo, igraj i pobedi, za nama će ostati neredi... Veselo nam nekad s' tobom beše, dok je Osim predvodio plave, tad smo bili na vrhuncu slave..." "Navijam za Želju i koristim drogu, drogiram se neprestano dok ne padnem s' nogu!"
# Od ostalih navijačkih grupa u BiH, najbrojniji su bili mostarski Red Army, fanovi Veleža, koji je tokom osamdesetih bio veoma uspešan klub. 1986. godine preko 5 hiljada ih je otišlo u Split, a par meseci kasnije duplo više na finale kupa Maršala Tita u Beograd protiv Dinama. Nakon te utakmice su se prozvali Red Army. Do tada su bili poznati po imenu Crveni Šejtani. Nisu krili svoju privrženost Titu i partiji, a najveće incidente su napravili u Tuzli krajem osamdesetih, kada su u poslednjem kolu izgubili titulu. Policija je pustila pse, koji su izujedali nekoliko Veležovih navijača. "Hercegovka, Hercegovka, najbolja je loza, s'njom se greje, armija tifoza!" Zeničani su uvek važili za negostoljubive domaćine, a atmosfera na, možda i najboljem stadionu u zemlji u to vreme,Bilinom polju (izgrađen po uzoru na stadione u Engleskoj) uvek je bila paklena. Krajem osamdesetih Čelik je imao par grupa navijača, od kojih se jedna zvala Čelzi, da bi se svi ujedinili pod imenom Robijaši. Osim fudbalskog, pratili su i lokalni košarkaški odnosno rukometni klub. Jedna od najbrojnijih grupa navijača koji su krajem osamdesetih gostovali u Novom Sadu (neračunajući navijače velike četvorke) bili su fanovi tuzlanske Slobode. Došlo ih je preko hiljadu i zauzeli su celu istočnu tribinu. Kada su se na terenu pojavili igrači Vojvodine, svi su skočili na noge i počeli da skandiraju: "evo naše žrtve!!!" Prozvali su sebe Fukare, vođa im je bio čupavi, krezubavi Suljo, a često su pevali pesmu: "mi smo Fukare iz grada soli, kurac nas boli!" Navijači Borca iz Banja Luke, osnovali su grupu Lešinari ili Vultures krajem 1987. godine, a zastava im se prvi put pojavila na utakmici protiv Voše sa čijim su navijačima i danas u dobrim odnosima. Na finalu kupa u Beogradu protiv Zvezde bilo ih je skoro dve hiljade, dok su u velikom broju otišli i na utakmicu u Osijeku.
# U Hrvatskoj je srpskim navijačima možda i najnezgodnije bilo u Vinkovcima, s' tim što je tamo opasnost pretila od lokalnih baraba i pijanaca, pošto Dinamo nije imao organizovanu grupu navijača. Riječka Armada je već druga priča. Još tokom sedamdesetih godina, atmosfera na Kantridi je bila prava južnjačka, a navijači, među kojima je bio veliki broj italijanskog življa, su često uzvikivali "forza Fiume" (što na italijanskom znači napred Rijeka). Osam hiljada Riječana je putovalo u Beograd na finale kupa protiv Trepče, ali su isto tako znali da na utakmicu protiv Partizana desetak godina kasnije dođu samo njih trojica. Kako su ušli na stadion, okačili su zastavu, navijali pet minuta, legli na tribinu i zaspali. Kada ih je milicija probudila po završetku utakmice, videvši na semaforu da je njihov tim pobedio, počeli su da skaču i slave pobedu. Pred finale kupa protiv Hajduka 1987. osnovali su grupu Armada, a naredne godine u susretu sa istim protivnikom, u velikim neredima koji su izbili na Kantridi, raketom su pogodili u glavu fotoreportera, koji je čudom preživeo. Svi poklonici fudbala sećaju se sjajnih partija Rijeke u Evro kupovima polovinom osamdesetih, sjajne atmosfere na prepunom stadionu i nesretnog poraza od Reala. Pojavom HDZ-a pevali su: "Riječani, ajmo svi u glas, Franjo Tuđman, navija za nas!" "bjež' te ljudi, dok još ima nade, evo idu članovi Armade!" Poslednja zanimljiva navijačka grupa iz Hrvatske u staroj ligi bila je osiječka Kohorta. Dok je Osijek igrao u drugoj ligi, navijači su se zvali Šokci, da bi potom 1986. godine grupa navijača Hajduka iz Osijeka napravila zastavu Torcida Osijek, koju su nosili na sve utakmice svog lokalnog tima kada ne bi otišli na Hajduk. Dve godine kasnije osnovana je Kohorta. Najbrojnija gostovanja praćena redovnim sukobima Kohorta je imala u Novom Sadu. "ko ne voli Osijeka sa Drave, taj će kući razbijene glave!" U godini kada je Vojvodina osvojila drugu titulu, osnovana je grupa Red Firm. U Novom Sadu je vladala opšta euforija zbog sjajnih rezultata kluba, a grupa viđenijih Slaninara odlučila je da ujedini sve manje navijačke grupe (Tulips, Barabe, Red Crew, Novo Naselje...) pod jednu zastavu. U martu 1989, na utakmici protiv Dinama osnovan je Red Firm, a naziv i simboli grupe (ukršteni čekići), uzeti su po uzoru na huligane West Hama Inter City Firm. Najbolju atmosferu Red Frim je tradicionalno pravio u utakmicama protiv klubova velike četvorke. Na prozivanje beogradskih navijača: "mi imamo Mekdonalds...", odgovarali su sa: "mi imamo Đovani...!" Zbog imena Slaninari, koji je opšti naziv za sve navijače i sam klub Vojvodina, poznata je pesma: "jedem luka i slanine, navijač sam Vojvodine!" Imali su još par simpatičnih pesama poput: "ide, nastupa, ne boji se seksa, Vojvodina, jebe bez kompleksa!" i pesma posvećena, nekadašnjem legendarnom igraču, aktuelnom treneru Voše Zoranu Džimiju Mariću: "igraj Džimi na colove, jebi konje i volove. Ti si majstor među majstorima, blago timu koji tebe ima!" Krajem 1988. u Kruševcu je osnovana navijačka grupa fudbalskog kluba Napredak, Jakuza, a godinu dana kasnije organizovali su se i fanovi niškog Radničkog. Popularne Meraklije, prvi put su se pojavile pod tim imenom na utakmici protiv Borca, iako je i ranije u Nišu bilo navijačkih aktivnosti poput paljenja zastava i uletanja u teren nakon debakla od Partizana 1984. godine, kao i kamenovanja sa Grobarima 1988. U Subotici su oformljeni navijači Spartaka Blue Marines, a u Zrenjaninu Indijanci, i to kao grupa navijača Zvezde, ali baš u vreme kada su se na severu Marakane sve grupe ujedinile u Delije, tako da je ta zastava počela da se viđa na svim utakmicama Proletera (prvi put protiv Kikinde 1989.). Indijanci su bili itekako aktivni i na rukometu, a na grobarsku pesmu: "Suzana, ja volim Partizana", oni su pevali:"Olivera, ja volim Proletera!" U Zemunu je krajem osamdesetih više manjih grupa (Testas Caldas, Rangers...) osnovalo Taurunum, koji se zvanično prvi put pojavljuju 1990. Možda i najinteresantnija među grupama manjih klubova u to vreme bili su United Force, navijači beogradskog Rada koji su nastali 1987. godine. Jezgro ekipe činili su momci sa Ceraka. Iako malobrojni u početku, Radovci su išli na sva gostovanja širom SFRJ, neskrivajući klupsku pripadnost. U Mostaru ih je bilo jednom dvojica, drugi put devetorica, u Tuzli šestorica, Osijeku 25. U Zagrebu je njih deset uspelo da izađe na kraj sa pet puta brojnijim BBB, koji su ih napali kod hotela Plava Laguna. Navijačima Želje i Spartaka zaplenili su vodeće transparente, a Slaninarima zastavu Red Crew. 1990. su ušli Meraklijama na tribinu, skinuli im zastavu, okačili svoju, i upalili baklje. U grupi United Force, svojom duhovitošću isticala se ekipa okupljena oko zastave Matoš (od naziva voza Beograd-Zagreb, Antun Gustav Matoš, a po uzoru na West Hamov Inter City Firm). Njih desetak, inspirisani Monti Pajtonovcima, imali su svog idola, Ivicu Gvozdena, koji je uglavnom grejao klupu tima sa Banjice. Nekoliko pesama bilo je upućeno samo njemu: "dole klupe i okovi, ne vežu se sokolovi, a Gvozden je sivi soko, žustra noga, britko oko!" ili "munja, tigar, laser, grom, udri Gvozdene, snagom svom!" Ni himna grupe Matoš ni malo ne zaostaje po svojoj nebulozi i duhovitosti: "Jes, jes to je, Matoši u troje, Matoš brigada, ponos Beograda, jedemo pistaće i žute su nam gaće, to je ludaja, ludaja do jaja!"
# Makedonci su imali samo jedan ozbiljniji tim, Vardar i navijače Komite, nastale uoči utakmice kupa šampiona protiv Porta 1987. U Sloveniji su se godinu dana kasnije pojavili Green Dragons, navijači Olimpije. Velikom većinom su to bili navijači klubova velike četvroke iz Ljubljane. Zmajčekima je u mečevima protiv spskih timova često u pomoć dolazila riječka Armada. U Crnoj Gori su se navijači titogradske Budućnosti prozvali Varvarima. Na gostovanju protiv Crvene Zvezde 1989. godine sprijateljili su se sa Delijama, ali je to prijateljstvo bilo kratkog veka. Jedino kosovski prvologaš Priština, nikada nije imao organizovanu navijačku grupu. Prepuni gradski stadion uglavnom se beleo od šiptarskih kapica.
# tekst: Igor Todorović
Preuzeto sa http://icko1610.bloger.hr
petak, 24.09.2010.
Jankomir II
Evo ovako, vidim da vam je dosadno i da vas guti majoneza iz prišteva, pa ću vam napisat priču o mojim dogodovštinama u Jankomiru, da se malo cerekate....
Ovako prvo da se pohvalim ,imam čak 4 efa,a ovo su moji F-ovi koje sam si brižno priskrbio...
F10.2 Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom alkohola-sindrom zavisnosti
F19 Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom više psihoaktivnih supstanci i drugih
F23.0 Akutno polimorfno duševno oboljenje bez simptoma shizofrenije
F60.3 Emocionalni nestabilni poremećaj ličnosti
Dakle, ovako, tjedan dana prije nego sam otišao u Jankomir, odlučio sam da mi je ipak svejedno kaj se tiče života,svrhe, bitka,boljitka i da sve to tak i tak nema smisla te sam se demokratski dogovorio sam sa sobom da si upropastim život na duge staze što je jače moguče u što kračem vremenskom periodu, tako da sam napravio sljedeče:napravio sam sranje na poslu na kojem sam imao plaču preko 7500 kn(nikad si tak dobar poso necu vise nač), posvađao sam se sa svim ljudima koje poznam(i sad me izbjegavaju te prelaze cestu ako me vide),potrošio sam 30 000 kn koji nisu bili moji na nevjerojatne gluposti, ostavio sam curu,razjebao sam 2 kuče koje su bile moje(sad više nemam nikakve nekretnine te sam podstanar), bacio sam svu odječu,mobitel, ostavio sam si samo laptop,igru Fallout Tactics,malu kameru i nešto droge, to sam sve ponio sa sobom i zaputio se prema Jankomiru...
Ušo sam u nekakvu kučicu di me ženska(doktorica) doslovce pitala da jesam ja lud, da šta ču ja u Jankomiru, da nemože čovjek samo doč špred ludnicu i reč da je lud...U glavnom nakom malo nagovaranja poslala me na prvi odjel,ušao ja fino u taj odjel i zaprimi me tehničar, lik ima 2,10 m i nekih cirka 120 kg mišiča..
Ja fino :"Dobardan,ja došo jel sam lud.", on će meni:"A lud, neka,nek ima i takvih ovdje, onda dobro ti nama došo.."
E sad , nisam ja znao jel ,siroče glupo da ču se morat pred njim skinut u gače i da ce mi pregledat sve đepove i uzet novčanik i laptop etcetera i našo mi lik i drogu, uzeo mi sve , tu mi je na tren prošla isao kroz glavu"U jebote, pa možda mi ovo i nije jedna od najpametnijih stvari koje sam napravio u životu"....Frajer mi dao neki hartavi šlafruk, gumene natikače, četkicu za zube i piđamu i poslao me na zatvoreni odjel.
Ja pitao :"Pa dobro zakaj na zatvoreni?", da je to procedura, samo par dana da se uvjere da sam neopasan za okoliš i sebe, reko: OKeeeee.....
Prva scena, udjem u taj ravni hodnik,na dnu hodnika staklena prostorija gdje se smije pušit(to je bilo nešto kao korso,špica,tkalča,birc), na svakoj strani hodnika su po četiri vrata, otprati on mene do drugih vrata desno, kaze to je tvoja soba....
Ja naivan mislio ,bit cu solo u sobi... hehee...evo ti kurac solo..konju...
U glavnom pet nas ljepotana je bilo u sobi,prvi "lik" je bio neki PTSP-ovac, probo se objesit al je puko luster i streso ga u glavu pa je imao kao turban, (lik se htio ubit zato jel mu Jadranka Kosor nije odgovorila na njegova pisma), drugi like je bio neki klinjo koji se nije tuširao 6 jebenih mjeseci(majke mi,lik se skorio uz krevet, i pišo je i srao u krevet,nešt nevjerojatno),imao je nekih 19-20 godina, starci su mu stalno dolazili i donosili nekakve jebene slatkiše od kojih bi mu govno još jače smrdilo,e usput, on je skrivao te jebene slatkiše po sobi da mu ih netko ne u krade, pa bi zaboravio di ih je sakrio pa bi nakon nekog vremena i to bio izvor još jačeg smrada, ono milina...
Treči lik je bilo neki dedica koji je simlirao da si izvuče invalidsku penziju i cetvrti je bio neki klinjo koji nikad nije izašao iz svoje sobe i jeo je samo nekakav čips zeleni i pio diet kolu(znači samo to, kad su mu pokušavali davat normalnu hranu vrištao bi i radio pizdarije) i crtao je DeLoriane(onaj auto iz bektudfjučr)...
E sad idem spat,a ak vam ovo zvuči interesantno i hocete da nastavim pisat priču recite, u glavnom ima svega, od toga da su se 4 lika posrala nasred hodnika i surfala po tome, preko šicofreničara sa IQ-om od 160(to da vidš) do toga da si je jedan lik prerezao vrat pred mojim očima i konstatirao:"Mislim da sam napravio nešto glupo..."
Dalkem ovako priča dalje ide....
ja sam si zamislio da ču otić u svetog ivu i jigrat si fallout cijeli život(i napokon ga stić proc) i pucat se s normabelima tamo i baš bi mi bilo lijepo i supermraknajkulonoe, e ,al deš sudbinu, uzeo zakon leptop, uzejo mi drogu(da če mi on davat kolko mi treba, da on zna bolje kolko meni treba)
Aj, sad šta ću, idem na hodnik vidjet svijeta, onaj lik smrdi i neče pričat previše, onaj mali samo priča o jebenom delorijanu auto(nabijem ga na kurac, da je tak dobar nebi samo 9000 komada napravili), PTSP-ovac plače za Jadrankom,(da vidiš kak ona plače za tobom, konju, gle ju sirotica si morala kupit kaput od nerca da upije sve te suze), dedica je ok, al je u igri i nesmije izac iz uloge...
U glavnom imate jednu kategoriju likova koje ja zovem samohodne bipedalne tvornice govana obmotane lancima bjelančevina iliti skračeno S.B.T.G.O.L.B.-ovi, e to su likovi koji idu gore-dole po jebenom hodniku cijeli jebeni usrani dan, neki su spremni za konverzaciju,neki ne, primarni objekt požude im je cigareta, to su likovi koji su več nekoliko mjeseci na zatvorenom i koje nitko ne posječuje, za koje je svijet zaboravio(samo o njima bi se dala napisat knjiga, tolko tuge)...
Da bi se došlo od sobe do TV sobe mora se proč teritorij sbtgolbova, to vam je ko ona igrica frogger di žabica mora preč cestu, a auti jure 200 na sat...
Izađem van ,krenem prema tv sobi, napravim 2 koraka ,povlači me netko za rukav.. "Dobar dan, ja sam Miro, jel imate možda cigaretu jednu?" - kaže nevino ličeko, velike okece trepču , reko super, budem covjeku dal cigaretu,pa cemo malo propričat se ,možda se skompamo...
E sad ja nisam točno siguran šta se dešavalo narednih 5 minuta , al to je ovak bilo otprilike, neznam jeste li gledali kad one filmove sa zombijima, ono ima ih brdo i zuje okolo i sad neka plavuša se skriva od njih u nekoj rupi i vidi npr. odrezanu ruku tam i zavrišti(uvjek si pomisliš, joj jebemti glupo žensko, daj šuti, sad če te pojest ,a imaš dobre sise i ljepu guzu,šteta te je) i sam se sve glave polako okreču prema njoj i počnu se derat :"Brainzzzz." Siročeki, tanko će srat, nema mozga ni za namazat na kruh...
E tak sam ja plavuša gurnula ruku u đep od šlafruka, izvadio neotvorenu kutiju plavog Waltera(s plavom markicom,bdw budi rečeno,tamo je in duhan motat il šverc cigarete, ovak normalne cigarete su rijetkost), i sam su se glave počele okretat polako, majke ti, iz soba su počeli izlazit, ko da su namirišali...
U glavnom imao sam 20 cigareta u kutiji, imao...jednom...mislim tak ih pakiraju, kad otvoriš kutiju, teoretski bi ih trebalo bit tamo dvadeset,bar tak piše na kutiji...
Onaj Miro je nesto, osto sam sam nasred hodnika s praznom kutijom cigareta u rukama, osječo sam se tak prljavo, jadno,iskorišteno ko neka cura dan poslje redaljke iza diska...
Reko sranje i zaletim se u sobu za pušenje di ih se skupilo otprilike dvadesetak(taman tolko kolko sam imao cigareta)...dodjem do prvog:"Dobar dan, ja sam Mario, jel imate možda cigaretu jednu?" kaže moje nevino ličeko, velike okece trepču .. "Pa ti si mi dao maloprije."- kaže prvi muflon...
dodjem do drugog, ziher sam da ga nisam prije nikad vidio:
:"Dobar dan, ja sam Mario, jel imate možda cigaretu jednu?" kaže moje nevino ličeko, velike okece trepču .... "Sorry, imam još samo 4 šteke, nemogu djelit, nisam ja tvornica duhana, a i ti si mi dao cigaretu maloprije, valjda imaš još..."
Isuse, pa di sam ja to, u ludnici? Koji kurac..? Alo...
I ništa ,živčano izađem u hodnik i ostatak dana se šečem gore dolje, pretvorili su me u sbtgolba, :"Dobar dan, ja sam Mario, jel imate možda cigaretu jednu?" kaže moje nevino ličeko, velike okece trepču :"Dobar dan, ja sam Mario, jel imate možda cigaretu jednu?" kaže moje nevino ličeko, velike okece trepču
E sad mene zove onaj striček RL, kaže, kaže, :"Neš mi smrdi da si nečeš moč prigrijat ova slova s Forum.hr-a u tavici navečer kad ogladniš."
U glavnom u nastavku o tv sobi i prvi kontakt sa ljudima te kako isfurati ilegalno Akineton(s tim se svi tam drogiraju) u zatvorenom odjelu...
E jedan intermeco, da malo pojasnim nekaj da možete bolje skužit priču, ovaj sad dio neče bit šaljiv, no....
Nisam egoističan več vam moram dat ove podatke o meni tako da shvatite neke stvari koje su mi se dogodile i kakav je moj zivot inače, bez tog predznanja naprosto ne cete mi vjerovat nevjerojatnu matematičku vjerojatnost šanse da se netko reagira na tolko puno sranja u tolko malo vremena na takav način...
Najme ovako, ja znači nisam lud na taj način da haluciniram ili da krivo rezoniram, čak dapače , neki ljudi su mi rekli da relativno poprilično realno rezoniram,citiram: "Taman si tolko pametan da sve kužiš, al da se nemožeš nosit s tim kaj kužiš."
Znači, ja da sam malo gluplji ili malo pametniji, bio bi taman, al baš sam na nekom sweet spotu gdje sam preglup da reagiram na pravi način , al dovoljno pametan da uočim da mi se neko sranje sprema...
To je pomješano sa činjenicom da stvarno nemam sreče u životu i da sam magnet za bizarne događaje ili ljude (pogotovo ljude, mislim da sam imao nevjerojatnu čast da mi kroz pozornicu života promaršira nevjerojatna vojska luđaka, debila, psihopata,"prijatelja", rođaka,narkomana, očuha, mačeha,govnara,idijota,ameba,troglodita, kuja koje su mi slomile srce etc. i svatko se od njih svojski potrudio ostavit što veče,deblje,prljavije blatnjave otiske na daskama tog mog pozorišta, a Fortuna života i lutrija rađanja mi se nasmješila sa jednom četkicom za zube i dva deci mlake vode s kojim bi ja trebao to sve izribat i očistit)
S ovom gore šugavom čitabom sam samo htio reč da poprilično hladno reagiram(u biti u opče ne reagiram več pomireno čekam da me situacija mazne što jače u jaja) na neke situacije koje bi bile nekom drugom jako stresne te bi ih izbjegao, al ne zato jel sam ja neki kul lik il tak nekaj (božsačuvaj,stvarno sam običan papučar i papak, jebote imam 29 godina i jos igram igrice, bio sam sa 4 cure u životu, forumašice pomagajte, dajte mi malo pipice, ne treba puno evo 15-ajst deka brijanog mi je čisto dosta ..) več me je život tolko puta lupio u jaja da naprosto to više nit ne osjetim,čak uživam u udarcu,onda si mogu reč:"E,to ,to i to ti i treba idjote, to si i zaslužio..."
A di sam ja ono srao...
A, tvsoba...
E pa vako:
Znaci prvi dan sam osto bez cigareta i nisam stekao nut buddy-a...
Dobro, znači za SR Stbgolbiju je pasoš cigareta(imam vizu), to sam savladao ,idemo dalje...
Ulazim u TV sobu, u glavno, tv soba izgleda kao razred u osnovnoj školi, samo što je u jednom kutu TV.
Vidim tamo je red,stoje ljudi ko u redu za crni kruh, uglavnom dodje neka baba 2 puta tjedno da nas šiša i brija, nesmeš ti imat žilet, majke ti,opasan si (dobro ,u biti s tom se politikom u potpunosti slažem , ima tamo jebenih idijota ,a i dosta je ljudi došlo u ludnicu baš zato jel je pokušalo ugurat žiletu u ruku, a ljepo piše na kutiji od žileta:"Do not cut your veins with our products , you will dull the edge and no one will cry for you.")... jebiga, neznaju ljudi enjgleski čitat, a i sitna su slova..
Nisam odma kuzio kaj se događa i stanem u red i pitam ovog ispred sebe:"Bok ,ja sam Mario, kaj se događa, kaj čekaju svi?" .... "Bok, Mario, ja sam Rukorez Nikomenevolitatametuko, eto baš čekamo da nas ošišaju i obriju,a ako bude sreče možda me i poreže." - mislim si, bit če sigurno neki rus s takvim prezimenom, al dobro ,valjda i rusi imaju pravo tu i tam poludit....
BTW.
Večina njih je jako kratko ošišana i izbrijana do bola, tak da mislim da neki idu tamo čisto iz nekog blood sporta
E,al ta ženska koja radi u Jankomiru kao brica je TAKO JEBENO ŽIVČANA i ruka joj se trese i stalno sere da neće stić na kavu zbog nas, u glavnom kad sam dosao na red i kad sam vidio da brije sa onom britvom kakvu je koristio Sweeney Todd, digo se moj nagon za preživljavanjem s klupe i rekao:"Čuj, pa ja sam gledo jučer na teveju da Žak Houdek nosi bradu,a ima je i Mesić. Pa mislim da bi ti baš stajala, izgledao bi baš muževno, ko Čak Noris, mozda bi mogo i kružni napravit ak je pustiš."
Digla se i tašta žena u meni ,al kad je vidla britvu,samo je sjela i probala se sjetit u kojoj je epizodi prvi put Carrie poljubila Mr Biga.
Velim si ja:"O, pa volim ja kružne, to sam ko ninjđa ona."
"Gospoja, kava vam se hladi, budemo drugi put..." - i ošo ja za wc...
E, u veceju je akcija, tam sam upoznao svoju nemezu, dva lika, nemogu im se sjetit imena al zvat čemo ih KrvoločniUbojicaManijak ili u daljnjem tekstu Kum i 35-ogodišnji gorila s mozgom djeteta(U daljnjem tektu zvat čemo ga Karika)
Ovak, ja kolko sam mogao prosudit Gsn. Kum i Gsn. Karika neznaju pogodit pod sa šeširom, a kamoli se spojit na tam nekakve intervebove i forumehr, al ako ipak ih neko odovle prepozna ili ako su oni sami pročital ovaj teksta , prenašam vam sljedeče:"Imam bijeli pojas iz kunfua i neču se ustručavat ga iskoristit tako da ga zavežem za štap i vioko mašem s njim i derem se:" Upomoč,psihopate me hočeju zaklat!!!!!""
Daklem, ovo je istina i bez trunke pretjerivanja predstavljam vam dno dna pukotine u bazenu genetske mase slijedom:
1.)Gospodin Kum: miss Kum je iz Dubrave, ima gustu crnu kosu, crne oči,zilavo tijelo,u slobodno vrijeme truje opatice i pali dječje vrtiče,navodno vuče korijene od Đingis Kana i Ivana Groznog, na pitanje:"Kako bi ste vi stvorili mir u svijetu?",on bi odgovorio tako što bi skočio s bine, zaklao žiri,upucao svu publiku,zadavio kamermane, iscijedio svu krv u jednu kadu te se kupao u njoj, prduckao bi u kadi i veselo grickao krvave mjehuriče.
Jedno oko mu ide jako u krivo tako da izgleda baš onako kako i treba izgledat, kao jebeni KrvoločniUbojicaManijak, sigurno ga i netko pozna odovuda ako je iz Dubrave, on je tam nekakva antilegenda koje se svi boje(ako ga i poznas PMaj me, nemoj njegove podatke davat tu na forumu je nikad neznas ko cita), u glavnom kad lik prodje kraj tebe, osjetiš jako ,jako negativnu vibru, frajer je sav razrezan po tijelu i ruka i rame mu izgledaju kao Freddy Kruegerova faca(pite boga kak je to zaradio ,al sigurno nije spašavao bebe iz zapaljene zgrade, to vam garantiram, možda ih je unašao u zapaljenu zgradu..)
Činjenica: nekog je upucavao dok taj nije umro zbog metkova i zbog toga je bio 7 godina u Lepoglavi, ima veze s Hrvatskim podzemljem i stvarno je dobro ga je ne poznat..stvarno dobro... dobro ko kad nađeš na cesti 439 kuna tri dana prije plače, eto tak dobro, ko kad ti padne šnita kruha s paštetom na pod,a pašteta bude gore,tak dobro...
2.)Gospodin Karika: miss Karika je s Črnomerca, čelava, plavih očiju, blago telečeg pogleda, pojačane mišične mase, sa ogromnim praznim prostorom za iznajmljivanje između ušiju, u slobodno vrijeme šverca cigarete i dila akinetone po bolnici, nije u opče bolestan ,al je skužio da su ljudi u bolnici pod lijekovima naivni i nemaju osječaj za vrijednost novca pa mjenja cigarete za satove ili krade mobitele,jedino mjesto gdje bi cak i on nekog mogao prevarit,vani ga valjda nitko ne jebe 5%, na pitanje žirija:" Kako se zovete?" odgovorio bi:"Možete'l ponovit pitanje,nisam vas razumijo."
Činjenica: ovaj lik je tragikomedija,da nije tolko gnjil iz nutra još bi ga i žalio,
lik je tipični zagrebački bezperspektivni klošar koji bi bio dobar pomočni radnik na građevini da nije pao u loše društvo
OK, za sad dosta, u nastavku, proguto akinetone i kak se sve okrene da hoš neš moraš ispast lud..
Preuzeto sa forum.hr, napisao član Subabuse
Doživljaj u ludnici Jankomir
Prvo moje pitane psihijatrici ikada je bilo:
Zašto se to meni dogodilo?
A kao odgovovor sam dobila priču o hrastu i oluji. Naime u olujama ne ruše se ona slaba, tanka stabla koja se povijaju do poda, već upravo hrastovi koji su toliko moćni i čvrsti i oluja ih slomi. No oko svakog hrasta ima uvijek puno mladica. Sada u ovom momentu moraš izabrati svoju mladicu, svoje novo ja koje se neće polomiti u olujama života.
Sve u sebi i oko sebe sam promijenila. Svoj svjetonazor. Svoje životne navike. Godinama uz psihoterapiju naučila sam se slušati. Naučila sam čuti svoj unutarnji glas, a što je vrijeme prolazilo naučila sam slušati i glasove drugih ljudi. Malo po malo sve sam ih bolje čula i sve sam bolje razumjela ne samo sebe nego i druge.
Možda šiza je kemijski poremećaj, ali ne može se samo liječiti lijekovima. Mislim da je potrebno razgovarati. Sate i sate, dane i dane, mjesece, godine, zapravo cijeli život.
Iako sam sve promijenila u suštini nisam promijenila ništa. I dalje sam hrast i dalje sam ja ostala ja. Krošnja je drugačija, deblo je drugačije. Ipak nisam mogla promijeniti činjenicu da sam hrast. Istina je prava da je u dubini duše nisam niti htjela to promijeniti.
Koji sam točno tip hrasta, znanje biologije mi ne dopušta daljnu elaboraciju no istina je da ako sam možda nekad bila materijal za najbolj namještaj, sad sam možda postala onakav hrast od kojed se rade dobre bačve. Znači suština je ista, ali sve je ipak i bitno drugačije.
Naravno da sam dobro. Remisija. Ista terapija. I rečenica kojom mi je dr I. dao do znanja da u postojećoj nomenklaturi ja jesam F20, ali i nomenklature se mijenjaju, a i oni s puno ali prognoza kvalitetnog života ne ovisi o težini dijagnoze.
Već sam krenula u dan, a ovaj tekst će stići do Vas puno kasnije nego što sam krenula. Shvatila sam da je na Blogu kao i svemu bitna usklađenost s vremenom, a ja želim Vašu reakciju. Ne mislim da sam toliko drugačija. Ne mislim da sam uopće drugačija od bilo koga tko ima dijabetes, bosenu kičmu, ili bilo što. No znajte ne jedan posao sam izgubila kad me moja dijagnoza sustigla. Pa i sam glas o tome da sam bila u Psihijatrijskoj ustanovi.
Ono što vidim da do promjene dolazi. I dalje nemam iluzija da bi me bilo koje poduzeće zaposlilo da zna moju dijagnoznu, bez obzira kakav stručnjak ili nestručnjak bila.
Svoj povratak radu sam počela nošenjem letaka iako sam fakultetski obrazovana. Mama je plakala i molila me da to ne radim. Govorila mi je da ću više poderati tenisice, nego zaraditi. Radila sam od 8 ujutro do 9 navečer, s prijateljicom, jele smo zajedno kod njene mame, a ja sam plaćala pića kad smo ožednjele. Nije bilo ormarića u koji nas dvije nismo ugurale letak, osim ako nije pisalo na kasliću da isto nije dozvoljeno. Napadali su nas ljudi, psi, ali nam je konkurentska firma ponudila da radimo za njih jer su vidjeli kako i gdje su leci kad ih mi dijelimo. Od letaka prije četiri godine, imam ponovo posao u skladu sa svojim intelektalnim sposobnostima i prikladno mom obrazovanju. Učim svaki dan, ima boljih dana i lošiji dana, ali od svog posla lijepo i pristojno živim.
Više ne moram i ne hodam pognute glave. A i ljudi koje susrećem i koji me znaju sve ove godine kao da me dočekuju s posebnom toplinom. Vidim osmijehe i čujem riječi poput izgledaš sjajno. Istina je ipak da me nitko od njih nije pozvao na kavu, no osmijeh i riječ su ta koja griju dušu.
A za šizu ili bilo koju drugu psihičku bolest, bitno je da je duša i topla i puna i da se nikada ni u kom trenutku ne dozvoli poplava loših osjećaja. Pa ni onih sjajnih. Prepustiti se potpunoj sreći je isto rizično, jer ne jednom je to meni bilo okidač za poremećaj.
Ravnoteža je ključna. Kao kolo života. Malo gori, malo doli. Što je Gundulić znao davnih dana.
Preuzeto sa nalicje.blog.hr
ponedjeljak, 13.09.2010.
Mrzim fer
Odličan post jednog ferovca ( kako se kasnije uspostavilo) koji je nazalost zatvorio svoj blog mrzimfer.bloger.hr
Mrzim FER-ovce
Ako niste upoznali ferovca, propustili ste jedinstven primjerak narcisoidnog idiota koji sebe i svoj faks diže u nebesa, istovremeno pljujući po svim ostalim faksevima. S tim da, ako idete na tehnički fakultet koji nije FER, onda eto, može to stat, ali FER je FER, elitni faks gdje je matematika teža i od onoga što rade PMF-ovci, a kamoli ne neki tamo strojari i gradjevinci i ostala gamad. Ali ako idete na netehnički fakultet, čuvajte se. Netehnički fakulteti su tečajevi koji samo stvaraju gužvu na burzi rada, štancaju diplomirane pitajisusaštoveć koji neće imati posla u struci jer ih ima ko govana i na kraju će raditi u dućanu i na baušteli.
FER-ovac naročito mrzi ljude s filozofskog fakulteta, prvo zato što se na filozofskom ne radi ništa i to je sve hrpa komunjara, lijenčina i napušenih hipija (što, budimo iskreni, donekle i jest), a drugo i najgore, filozofi nemaju svoju menzu i dolaze jesti na FER. Katastrofa, pošteni ferovac koji je na faksu od 8 ujutro do 8 navečer i ima hrpu labosa mora moći jesti onda kada to počeli. Ovako, ferovac dodje s predavanja pun predivnih tehničkih znanja koje je upijao sat-dva, a kad tamo šta, slova mu stave. Pun red jebote, i to sve neke debele žene s filozofskog koje studiraju indologiju i onomastiku ili bohemistiku i cillit bangistiku. Od toga ih je 60% skroz u crnome, 95% ih ima dredove, svi imaju žute prste jer samo puše duhan, valjda od nervoze jer su svjesni da su potratili 4+ godine života na ne9to 9to nefe nikada raditi i od čega društvo nema nikakve koristi, i svaka druga žena ima ili one šarene dokoljenke koje izgledaju kao gay zastava, ili traperice i iznad njih suknju.
I kako sad da ferovac čeka u redu, ne može on, labosi ovo ono, i ferovac, jer je na svom faksu, ferovska menza ferovcima, love it or leave it, ferovac primijeni svoje tehničko znanje pokupljeno iz kolegija "Preskakanje reda I i II" i "Ulazak u red odmah tamo di su tacne, i pritom sa sobom povufi barem 10 kolega iz grupe". Naravno, kad udje sto ferovaca u red ispred svih ostalih, red se neće pomaknuti sat vremena, ali tome su krivi filozofi koji dolaze jest na fer, a imaju SC pet minuta dalje, mater im anarhističku.
Drugi fakultet koji ferovci ne mogu podnijeti je Ekonomija. Ekonomija je simbol laganog faksa, tako rekuć večernja škola. prekvalifikacija za one koji su završili neku trogodišnju obrtničku srednju školu. Na ekonomiji oni imaju funkcije ono, iks na kvadrat plus e na iks i sve to kroz iks plus 4, i sad tu ispituju tijek funkcije, ma daj ono, to ferovac riješi u jednom redu, dok trese k.... poslije pišanja. Mada, ferovac uvijek nakon pišanja ostane malo duže tresti spolovilo jer zna se kakav je seksualni život ferovca, kao frizura od Vladana Alanovifa, trh trh pa dlaka, i ono, svi pitaju što-sex, a ferovac pita cyber-što?
Korijen te iracionalne mržnje ferovaca spram ekonomista je što znaju da su potrošili 4+ godine uhefi kojekakve diferencijalne i Maxwellove jednadžbe i neka programiranja i ovo i ono, da bi im danas sutra šef bio neki gotovan s Ekonomije koji ne zna kako ide a plus be sve na kvadrat, integrale zove "ono sa zmijicama" i misli da je diferencijalna jednadžba nešto oko auta. I auto mu je naravno bolji od ferovhevog koji je uhio krivuljne integrale zato da bi mogao vozit Daciu Logan dok je ekonom i9ao na faks da bude vidjen i danas vozi Hondu R-Type i kaže ferovcu "momak, ajde odi mi po makijato i kroasan s čokoladom". Ferovac za osvetu napiše funkciju u C-u koja sto puta ispiše "Mrzim svog šefa" i onda to ispriča drugim ferovcima i svi se tome zajedno smiju. Neće njih ekonom zajebavat.
Medjutim, nije tu kraj svestranim ferovcima. Kao i Hrvati, ferovci se najviše vole klati izmedju sebe. čujem da imaju tamo više smjerova pa ono, kao, odeš na jedan smjer pa ti se ovi drugi smiju, moj smjer je bolji, tvoj je tehaj, mi radimo ovo, je a mi radimo ovo, a vama samo upisuju ocjene, a mi imamo ovog asistenta. Stra9no. A da ne govorim o odnosu "starih" i Primorhevih studenata. Imam frenda na FER-u po Bolonji, pričao mi je svašta i nisam vjerovao dok nisam i sam vidio i čuo. Bolonjci su za tradicionalne ferovce jedan stupanj iznad ekonomije. To je srednja škola, stoje u istoj učionici, imaju domaće zadaće. a posebno duhoviti ferovci pitaju kad je roditeljski sastanak i moraju li se držat za ruke u redu po dvoje prije nego što udju u predavaonicu. Istina je samo i jedino da su i bolonjci i ovi originalni jednako veliki idioti.
Ostale fakultete ferovci vole procijeniti po tome koliko tamo ima p.... Kao, ovaj faks, iako je društveni, dobar je jer ima zgodnih cura. Cure su na FER-u kao Jetiji. Em dlakave i velike, em im je samo postojanje upitno i nedokazano. Ne znam samo što bi ferovac radio sa zgodnom curom, prvo bi joj ispričao vic o dvije funkcije i derivaciji, onda bi je pitao je li ikad overklokala procesor i na kojoj je temperaturi pod punim opterećenjem kad pokrene Super pi. Kad ne bi zaroktala od ushićenja nego bi ga odjebala te otišla bludničiti s nekim s Ekonomije, konstatirao bi da je lezba i ogovarao je s drugim ferovcima za kriglom virtualnog piva u World of Warcraft i odmjeravao sise i dupeta oskudno odjevenih elven harobnica.
Biblija - O korištenju THC-a i ostalih psihoaktivnih tvari
Napušeni proroci
Rogati Mojsije U Bibliji čitamo o "proročanskim" vizijama i razgovorima običnih smrtnika sa Stvoriteljem Univerzuma obavijenim oblacima dima. Često su ti kontakti popraćeni vrlo živopisnim, fantastičnim slikama. Ima li mjesta sumnji da su svećenici Staroga Zavjeta upotrebljavali droge?
U Knjizi Izlaska 30,22-33, Bog osobno daje Mojsiju upute kako da napravi žrtvenik Njemu u čast, ali i recept za izradu Svetoga ulja.
Ulje za pomazanje
Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike, pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje.
Ovdje je zanimljiva riječ "mirisave trstike". Naime lingvisti** su dokazali da je riječ za kanabis tj. biljku iz čijeg se ulja dobiva hašiš bila kaneh-bosm, koja se u tradicionalnom hebrejskom nazivala kaneh ili kannabus. Korijen riječi kan u ovoj jezičnoj konstrukciji znači "trstika" ili "konoplja", dok bosm znači "aromatski". Ova se riječ pojavljuje 5 puta u Starom Testamentu; u knjigama Izlaska, Pjesmi nad Pjesmama, Izajii, kod Jeremije i Ezekijela (poznatog po živim vizijama).
Riječ kaneh-bosm je krivo prevedena kao calamus, obična močvarna trstika, slabe novčane vrijednosti, koja nije imala kakvoću i značaj pripisan biljci kaneh-bosm. Greška je nastala u najstarijim grčkim prijevodima Hebrejske biblije, Septuaginti, u 3. st. n.e., i ponavljala se do danas.
Ovo "ulje za pomazanje" svećenika, bilo je strogo čuvano i nedostupno običnom puku pod prijetnjom smrti:
Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za svećenike. Onda kaži Izraelcima ovako: "Ovo je moje posvećeno ulje za pomazanje od koljena do koljena. (32) Ne smije se polijevati po tijelu običnoga čovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!"
Nanošenje hašiševog ulja na kožu, provjereno ima halucinogeno djelovanje i to je odavno poznato i korišteno u raznim ritualima.
Uljem od kanabisa premazivalo se sve u Božjem Šatoru:
Time onda pomaži: Šator sastanka i Kovčeg Svjedočanstva; (27) stol i sav njegov pribor; svijećnjak i sav njegov pribor; žrtvenik kadioni; (28) žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak: (29) posveti ih, i oni će tako postati posvećeni; i što god ih se dotakne, posvećeno će postati.
I opijat u obliku dima je paljen u Jahvinu hramu. Danas se u tu svrhu rabi neutralni dim tamjana:
Miomirisni kad
(34) Jahve još reče Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i čistoga tamjana, (35) sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kađenje, smjesu mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, čistu, svetu. (36) Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedočanstvo, u Šator sastanka, gdje ću se ja s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom! Tko sebi napravi što takvo da mu miriše, neka se iskorijeni iz svoga naroda."
Jahve se Mojsiju "prikazivao" u oblaku, poput oblaka dima u koji je bilo uvijeno proročište u grčkim Delfima ili šamani na svojim sastancima.
Drugo spominjanje kanabisa (kaneh-bosm) u Pjesmi nad Pjesmama:
Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: (14) nard i šafran, mirisna trska (kaneh-bosm) i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.
Treće spominjanje kanabisa u Izajii:
Tu se Bog (tj. svećenici) žali da mu narod ne kupuje dovoljno:
Nisi mi kupovao za novac trsku (kaneh-bosm), nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi.
Prije toga imamo živopisnu viziju u hramu punom DIMA:
...vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom.
Niti autor psihodeličnog Otkrivenja ne može izbjeći Hram pun dima:
I hram se napuni dimom od Slave Božje
Otkrivenje 15, 8
Četvrto spominjanje kanabisa :
"Što će mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna (kaneh-bosm) iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše."
Jeremija 6, 20
Peto spominjanje kanabisa :
"Proroka" Ezekijela poznajemo po čudesnim vizijama letećih objekata i anđela koji silaze s neba.
Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom trgovaše za helbonsko vino i saharsku vunu. (19) I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvožđe mijenjahu, cimet i slatku trsku (kaneh-bosm).
Ezekijel 27,19
Halucinogena akacija (bagrem)
Nova studija izraelskog profesora Benny Shanon, profesora kognitivne psihologije na Hebrejskom Sveučilištu u Jeruzalemu, pokazuje da je Mojsije bio pod utjecajem halucinogene biljke kada je tobože dobio Deset zapovijedi Božjih na planini. Naime, neke biljke iz sinajske pustinje sadrže psihoaktivne molekule kakve su prisutne u biljaka od kojih se priprema vrlo snažna amazonska halucinogena smjesa ayahuasca. Prema tome, grom, munja i trublje sa Sinaja, koji se spominju u Knjizi Izlaska (kao i u Otkrivenju ili kod Ezekiela), mogli su lako biti plod imaginacije ljudi u halucinogenom stanju.
"Mojsije je bio pod utjecajem droga i kada je vidio gorući grm", dodao je Shanon te rekao kako je i sam koristio takve supstancije.
"Biblija kaže da ljudi vide zvukove, a to je klasični fenomen", rekao je citirajući primjer religioznih obreda u amazonskim prašumama, u kojima su droge korištene da bi omogućile ljudima da "vide glazbu". Spomenuo je svoje vlastito iskustvo kada je koristio ayahuascau, jaku psihodeličnu biljku, za vrijeme vjerskih obreda u Amazoni. "Doživio sam vizije koje su imale spiritualno-religiozne konotacije".
Rekao je da su psihodelični učinci ayahuascae usporedivi s onim napitcima baziranima na kori bagremova drveta, koja je često spominjana u Bibliji.
Akacija (bagrem) drvo je koje se često spominje u Bibliji kao građa za zavjetni kovčeg i ostale drvene dijelove Hrama Jahvina:
Jahve reče Mojsiju: "Reci Izraelcima da me darivaju. A primajte ove darove: zlato, srebro i tuč; ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan; učinjene ovnujske kože, pa fine kože; bagremovo drvo; (6) ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kađenje; oniks i drugo drago kamenje
Od bagremova drva neka naprave Kovčeg: dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok. (11) Okuj ga čistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi naokolo završni pojas od zlata.
Napravi i žrtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova drva.
Mojsije je prve ploče sa zapovjedima razbio u bijesu. Bog mu kaže da opet iskleše ploče, pa će ih On opet ispisati:
U to vrijeme Jahve mi reče: 'Iskleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovčeg. Na ploče ću napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio. A onda ih položi u kovčeg.' Načinih kovčeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploče kao što bijahu prve, pa se, s dvjema pločama u ruci, popeh na brdo. I napisa na te ploče, kao i prije, Deset riječi koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni. Okrenuh se i siđoh s brda.
MOJSIJEV RECEPT ZA HRAMSKO ULJE ZA POMAZANJE
500 šekela = 12,5 libri ili 5,6 kg
hin = galon ili oko 4 litre
Tri glavne mirodije:
- mirna samotok = (mirta) = eterično ulje kore drveta iz Indije s aromom cimeta : 5,6 kg
- ulje mirisavog cimeta (slatki cimet) : 2,8 kg
- kaneh-bosm ulje : 2,8 kg
+ lovorika (eterično ulje kore drveta s Dalekog istoka s aromom cimeta) : 5,6 kg
Sve pomiješati i uliti u oko 4 litre maslinova ulja.
________________________________
Da. Jahvin hram je na daleko mirisao po cimetu. Taj slatkasti miris je ujedno prikrivao zadah prolivene krvi i zaklane stoke na oltaru čije su žrtvovanje obavljali omamljeni leviti i svećenici.
Ulje za pomazanje je bilo toliko cijenjeno, da su se Božji poslanici - proroci, nazivali Božjim Pomazanicima. Otuda dolazi naziv Krist = Pomazanik. Nakon što su namazani takvim uljem, nije ni čudo da su komunicirali s kojekakvim božanstvima, imali "proročke" vizije i zapadali u trans.
Isus "Pomazanik"
Evanđelja na tri različita načina opisuju kako se Isus dao "pomazati" kao znak da je on budući židovski Kralj - Mesija, postavljen od samoga Boga:
Pomazanje u Betaniji 1
Mk 14,3-9
I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. (4) A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. (6) A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni.
Pomazanje u Betaniji 2
Mt 26,6-13
Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, (7) pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. (8) Vidjevši to, učenici negodovahu: "Čemu ta rasipnost? (9) Moglo se to skupo prodati i dati siromasima." (10) Zapazio to Isus pa im reče: "Što dodijavate ženi?
Pomazanje u Betaniji 3
Iv 12,1-8
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. (2) Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. (3) Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. (4) Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: (5) "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" (6) To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: "Pusti je!
Po Ivanu se to desilo dan uoči Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem na magarcu, kako bi svima objavio da je On TAJ. Skupocjena pomast od Narda, kojom Marta maže Isusove noge/ili izlijeva po glavi, vrijedna je oko 30 mjesečnih plaća !!
________________________________
* Hebrejski lingvist Eliezer Ben-Yehuda (1859-1922) je poznati obnovitelj hebrejskog jezika u prošlom stoljeću i vrhunski autoritet po pitanjima tog jezika, osnivač "Academy of the Hebrew Language".
** 1964 Ben-Yehuda Hebrejsko-Engleski rječnik piše da je kaneh-bosm ustvari konoplja kanabisa, str. 140.
